Škola za primijenjenu umjetnost u Rijeci obrazovala je, odgojila pa dijelom i oblikovala niz generacija mladih ljudi koji su na početku svoga srednjoškolskog obrazovanja odabrali ovu školu vjerujući da su na pravome mjestu. Jesu li pogriješili pri odabiru, otkrivaju neki bivši špurovci prisjećajući se iskustava i uspomena stečenih na adresi Šetalište XIII. divizije 75.

 

 

Kada inženjerku građevine pitaju za srednjoškolske dane, većina se ljudi ne prestaje čuditi činjenici da sam kao srednjoškolka bila učenica ŠPUR-a. Eto i to je moguće. Za mene je ta škola bila najbezbrižnije razdoblje života u kojem sam radila ono zbog čega sam tu školu i upisala. Tamo sam  upoznala najrazličitije ljude ikad i naučila da uvijek treba imati vjere u sebe i nikada ne odustajati.

K. S.

 

Najljepše uspomene vezane su uz druženja i oduševljenje izgledom škole. Ona nije nekakva bezlična kockasta zgrada, već je škola koja živi s učenicima. Kako sada radim u komunalnom poduzeću ne mogu reći da mi stečeno znanje toliko koristi, ali razina edukacije je u potpunosti adekvatna za prolazak mature bez dodatnih instrukcija. Upis u ŠPUR bi svakako preporučila ljudima koji se žele osjećati prihvaćeno u jednoj takvoj nestandardnoj okolini, a da pritom imaju interesa za umjetnost. Srednjoškolsko doba je meni osobno još uvijek najbolji period života koji pamtim po smijehu i dan danas najboljim prijateljima. Svaku dozu kreativnosti trenutno koristim u snalaženju u raznim situacijama.

Dora Kalafatić

 

U ovoj školi, kao i mnogi prije tebe,steći ćeš pregršt lijepih uspomena. Imat ćeš prilike proširiti svoju kreativnost okružen ljudima koji razmišljaju izvan kutije! Tako je bilo meni, stekla sam poznanstva i prijatelje koji me još uvijek prate kroz život. Svoju kreativnost koju sam razvila u srednjoj školi pokušavam implementirati u sve sfere svoga života. Naposljetku kad razmislim uvijek sam bila outsider i uvijek mi se to sviđalo, ali bilo mi je puno lakše kada sam bila outsider među outsiderima u ŠPUR-u. Ako se ponekad osjećaš drugačije i neprihvaćeno, u ovoj ćeš se školi osjećati prihvaćeno i samouvjereno u svojoj različitosti.

Veronika Gromski

 

Meni je ŠPUR bio kao Hogwards. Škola magije. Upisao sam grafički smjer jer sam znao da se želim razvijati u tom smjeru. Sad se bavim slikarstvom i mogu reći da mi je srednja škola pružila odličan temelj. Profesori su bili odlični, opušteno su prenosili znanje. Imao sam drage ljude za prijatelje i cijela atmosfera mi je bila ugodna. Baš sam volio ići u tu školu. Prosjek ocjena mi je iz godine u godinu rastao. Jedva sam čekao satove Pisma, Ilustracije, Crtanja i slikanja. A sama lokacija škole priča je za sebe. Mislim da u Rijeci ne postoji bolja srednja škola (iako je samo za odabrane ;) )

Domagoj Barić

 

Kad me netko i dan danas pita koju sam srednju školu završila s osmijehom im kažem da sam bivša učenica ŠPUR-a. Da imam priliku opet birati, odabir bi bio isti iz razloga što sam uvijek imala osjećaj kako pripadam jednoj velikoj obitelji u kojoj je prevladavalo zajedništvo, a sve to je uvelike utjecalo na moj daljnji život i inspiriralo me da napredujem u kreativnosti i novim idejama.

Eni Slosar

 

Ono što mi je ostalo kao jedna od ljepših uspomena na cijeli period srednje škole je sloboda koju sam imao u stvaranju radne atmosfere. Naravno, mnogo osnova crtanja i slikanja sam prenosio i nadogradio kroz godine studiranja i privatnog rada. Gomilu teorije i tehnika stečenih u srednjoj školi  mogu se primijeniti u privatnom radu i poboljšati kvalitetu sveukupnog djela. Čak i s manama koje ima ŠPUR kao i svaka škola, preporučio bih svima koji imaju interes za umjetnost i kreativni su da je svakako upišu. Tamo će imati prilike učiti, usavršiti tehnike, izgraditi svoj stil i ideje.

Đorđe Dokmanović

 

ŠPUR je škola koju bih ponovo upisala kada bih imala priliku vratiti se u četrnaestu godinu života. Znanje, vještine i stečeno iskustvo, te konstantna želja za nečim novim, osim iz osobnog karaktera dolazi i od načina, pristupa i psihologije koja je temelj profesorima – dati slobodu izražavanja. ŠPUR je škola koja me osim kreativnosti oblikovala u osobu koja prihvaća različitost, tim više, teži joj. Svakako bih svakome tko ima i najmanju želju preporučila odlazak na prijemni. 

Alanah Tea Juričić

 

Kao uspomenu iz srednjoškolskih dana pamtim opuštenu atmosferu na satima struke, mogućnost istraživanja čak i dodatnih tehnika koje nisu u programu, ali su profesori često bili voljni demonstrirati kao na primjer uvezivanje knjiga. Satovi grafičkog dizajna su mi dali dovoljno znanja i hrabrosti da se pokrenem u tom smjeru. Na početku je to bio rad na volonterskoj bazi Liburnicon, no  nakon par godina razvilo se u projekte za udrugu i njihove manje festivale i održavanja koji su se i financijski isplatili. Satovi Ilustracije su me potaknuli da isprobam različite medije koje se inače ne bih usudila koristiti i tako sam razvila svoj prepoznatljiv stil. Trenutno radim na različitim projektima za igre, stripove te ilustracije knjiga. Grafičke tehnike i Pismo, najdraži predmeti uz Ilustraciju, većina povijesnih tehnika koje sam naučila za vrijeme tih predavanja su se pokazali veoma korisni u historical re-enactment pokretu i LARPu, repliciranje manuskripta, izrade povijesno-prigodnih dokumenata i ilustracija u različitim stilovima, uvezivanje knjiga, litografski otisci i slično. Ovo zadnje ne bi bilo moguće bez osnovnog znanja stečenog na predmetu Povijest likovne umjetnosti.

Karin Bogdanić

 

Kao bivša učenica ŠPUR-a mogu reći da je ta škola za mene bila prvi i jedini izbor i vjerujem da je dobar odabir za svaku kreativnu dušu. Ni u jednom trenutku nisam pomislila da sam krivo odabrala, štoviše, nakon završetka srednje škole nastavila sam u istom smjeru i upisala Akademiju primijenjenih umjetnosti na kojoj sam nedavno diplomirala. Znanje i iskustvo koje sam stekla u srednjoj školi itekako mi je u tome pomoglo. ŠPUR pamtim po stiroporu, ekstremno niskim temperaturama u sportskoj dvorani, ali najviše po odličnom društvu i smijehu. Neke od meni danas najbližih ljudi upoznala sam upravo tamo. Škola takvog tipa specifična je i to zaista morate voljeti i tome biti predani, u suprotnom ona će za vas biti samo gubitak vremena. Bez obzira nastavili kasnije u tom smjeru ili ne u ŠPUR-u ćete prije svega razvijati svoju kreativnost, a kreativne ideje od velike su važnosti u poslovnom svijetu koji vas čeka.

Luce Lukačić

 

Moje ime je Nikola Nenadić, akademski sam kipar i asistent na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci na odjelu kiparstva pri PU. Svoje srednjoškolsko obrazovanje završih kao jedan od upisnika druge generacije učenika ŠPUR-a koji se tada nije tako zvao, već je to bio Odjel za likovnu umjetnost i dizajn u sklopu Trgovačke i tekstile škole u Rijeci. S punim pravom i bez kajanja mogu reći da je to bilo jedno od najljepših razdoblja mog života. Naime, takvu ljepotu u periodu odrastanja i razvoja u mlade ljude željne bavljenja likovnim pozivom, tada ništa nije moglo omesti, iako nažalost bijasmo svjedocima tadašnje teške situacije u Hrvatskoj u kojoj je trajao Domovinski rat. Za naše tadašnje likovno obrazovanje, osjećaj pripadnosti u skupini mladih kreativaca i upoznavanje s umjetnošću, velikim dijelom možemo zahvaliti angažmanu i entuzijazmu naših profesora koji i dan danas gotovo trideset godina kasnije još uvijek u ŠPUR-u nastavljaju s obrazovanjem budućih mladih umjetnika, dizajnera i profesora. I na tome im velika hvala. Kao tadašnji učenici likovnog usmjerenja bili smo svjedoci budućeg napretka i gradnje čvrstih temelja te iste institucije koja nas je usmjeravala da nađemo svoje mjesto na likovnoj i dizajnerskoj sceni ili pak u obrazovanju. Danas mi, bivši učenici ŠPUR-a, imamo priliku novim mladim ljudima pomoći pri izgradnji i ostvarenju njihovih snova i kreacija, a tu smo i kako bismo pomogli održanju kulturne scene kako u Hrvatskoj tako i šire.

Nikola Nenadić